Neovisni zastupnici prava pacijenata imaju osnovnu ulogu i zadatak dovesti pacijenta u ravnopravan položaj u sustavu zdravstva.
Sažetak: Pojednostavljeno rečeno, uloga neovisnih zastupnika prava pacijenata je da omogući maksimalno i kompetentno sudjelovanje samih građana u svim odlukama koje su povezane sa sustavom zdravstva na jasan i javan način ( a to je upravo ono što sr proklamira kao partnerska uloga pacijenata u sustavu zdravstva). Time se otvaraju mogućnosti za suzbijanje korupcije, sada izravno poticanu upravo od strane onih koji žele prevlast nad tržištem i kojima najviše odgovara prodavati “rog za svijeću”. Istovremeno se time omogućuje podupiranje napretka onog dijela medicine koji jest okrenut građanima, kako bolesnima tako i zdravima, u očuvanju čim većeg stupnja zdravlja, ali i standarda u korištenju medicinskim uslugama. Dakle, njihova je uloga u stvaranju i održavanju sustava zdravstva koji je okrenut građanima, korisnicima sustava zdravstva na svim razinama u suvremenom civiliziacijskom okruženju tržišnih odnosa.
Obrazloženje problema:
Republika Hrvatska je 1990. godine odlučila krenuti stopama zapadnih zemalja i tržišnih odnosa, a ta se odluka izravno odrazila na svaki segment društvenog života. No, na svekoliku žalost velike većine žitelja Hrvatske Republike, pokazalo se kako, ali i koliko smo bili nespremni nositi se s teretima tržišne ekonomije na svim razinama. Mnogi su iskoristili pojam tranzicije za paravan različitih kriminalnih radnji pa sve do organiziranog kriminala na najvišim političkim razinama. Ovakvom situacijom građani nisu i ne mogu biti zadovoljni no, zatiču se gotovo potpuno ne spremni da odgovore na ovakve izazove u prijelaznom razdoblju ka demokratizaciji sustava u cjelini.
U tako teškoj situaciji ni malo ne pomaže svjetska ekonomska kriza, ali ona polako otkriva kako je ta ekonomska kriza posljedica jedne druge, daleko važnije krize – krize morala.
No, sagledati to kroz zdravstveni sustav, njegovu ulogu i namjenu i zloupotrebe koje izravno u tom sustavu tržišni uvjeti nameću i potiču, postaje sve nasušnija potreba, jer je sve očitije kako se tržišnim uvjetima područje medicine pretvara u područje prodaje ne potrebnih lijekova i medicinskih usluga zdravima, a sve manje u osiguravanje potrebnih lijekova i medicinskih usluga bolesnima.
U kontekstu osmišljavanja mjera i koraka potrebnih za uspješno suprotstavljanje tržišnim uvjetima na području zdravstva, osnovana je u ožujku 1999. godine Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata te od tada kontinuirano radi na razvijanju modela za drugačiji pristup zdravstvnoj politici, a koji su većinom opisani u Skici reforme zdravstva koju se može naći na naslovnici naše internetske stranice.
Reformiranje zdravstvenog sustava jest trajan proces, ali nakon svakog pomaka u krivom smjeru sve je teže pa i skuplje pratiti civilizacijske dosege demokratizacije ukupnog društva, uz značajne posljedice kako po zdravlje pojedinaca tako i društva u cijelosti. Dosadašnju štetu počinjenu ne štićenjem korisnika zdravstvenog sustava od nesmiljenosti tržišnih uvjeta na području medicine i zdravstvenog sustava teško da bi mogli razumjeti i tolerirati u kontekstu aktivnosti kojima je udruga jasno i glasno prezentirala svim nadležnim institucijama od 1999. do danas sve izgledne posljedice za svaki propušteni dan djelovanja u tome smjeru, kao i ponudila jasne projekte kojima se rješenja mogu i/ili trebaju postići.
Trenutno stanje:
Unatoč mora nepravilnosti, prekršaja i kaznenih djela o kojima nam svjedoče pacijenti, nadležne institucije ne reagiraju i sve navedeno ne vide kao problem kojega treba rješavati. Nuđenje “političkih komesara” (Povjerenstvava za zaštitu prava pacijenata u svakoj od županija i Gradu Zagrebu) kao zakonsko rješenje za problem rada s pritužbama pacijenata, zaštite njihovih prava i provedbu Zakona o zaštiti prava pacijenata je gotovo suluda ideja kako će s najtežim savjetničkim poslom baviti se politički imenovani komesari bez dostatnih znanja, bez naknade i bez ikakvih ovlasti. Još i gore, rješenja koja neuspješno nudimo našim institucijama, a do kojih smo došli vrlo napornim i opsežnim desetljetnim radom u Udruzi i suradnjom s najvećim stručnjacima svijeta, dovela su, između ostalog, do uvrštavanja ideje o neovisnim zastupnicam u preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, do uvođenja zaštitnika prava pacijenata u institucije Crne Gore, a svojim djelovanjem smo učestvovali i u unapređivanju pozicije pacijenata i prava pacijenata u institucijama i u zemljama članicama EU.
Kako smo mi u Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata upoznati sa stanjem zaštite prava pacijenata u cijelom svijetu, tako smo upoznati i s problemima koji su gotovo identični diljem svijeta. Moćnici koji žele osigurati tržište podupiru korupciju, a sasvim logično i da im je najveći naprijatelj demokratizacija sustava zdravstva te mogućnost nadzora sustava od strane samih korisnika. Stoga se mnogi nominalno zalažu za prava pacijenata, ali izbjegavaju govoriti o pravu na pritužbu kao i o pravu na sudjelovanje u odlukama o sustavu zdravstva. Na taj način u prvi plan dolaze bolesne osobe koje im je lako držati “na uzdi”. Naročito ako i zdrave proglase bolesnima….
Stoga je gotovo razvidno kako će se u bliskoj budućnosti i to na globalnom planu sustav zdravstva morati demokratizirati i omogućiti onima koji ga plaćaju i da imaju mehanizme kontrole i istinskog nadzora nad tim sustavom.
Rješenje:
Sve je očitije: postizanje demokratizacije sustava zdravstva neće biti moguće bez neovisnih stručnjaka profesionalaca koji se mogu nositit sa svim izazovima koje u sebi sadrže pritužbe pacijenata. Iskustva su već pokazala kako takvi stručnjaci moraju poznavati medicinu, sustav zdravstva i procese rada u tom sustavu, zakone i pravni sustav svoje zemlje, međunarodne konvencije i deklaracije, međunarodne obaveze koje iz istih proističu, socijalno stanje u zemlji, kulturno i civilizacijsko nasljeđe, uključujući moralne norme i bioetiku, a posebno uz sva nabrojena znanja moraju se dobro snalaziti s psihološkim statusom, kako pacijenata tako i zravstvenih radnika (samim time njihova edukacija mora biti zasebno definirana).
Uloga takvih stručnjaka je višestruka i obuhvaća:
- – pomoć pojedinačnim pacijentima i zdravstvenim radnicima u prepoznavanju i zaštiti prava pacijenata kroz neovisna tumačenja kada dođe do nezakonitih radnji u sustavu zdravstva,
- – pomoć u iznalaženju praktičnih i zakonskih rješenja u svrhu prevencije budućih protuzakonitosti i/ili kršenja prava pacijenata,
- – aktivnu ulogu u informiranju i edukaciji svih razina u društvu, od svih dobnih skupina stanovništva do stručnjaka s područja medicine i prava,
- – pomoć udrugama bolesnika u iznalaženju rješenja za njihove specifične probleme s kojima se susreću kao zasebne interesne skupine,
- – aktivnu ulogu u prevenciji svih oblika korupcije koji su povezani sa sustavom zdravstva.
Djelovanje:
Zastupnici prava pacijenata moraju imati mogućnost djelovanja u samim stacionarnim zdravstvenim ustanovama (bolnicama) iz razloga što je stacioniram bolesnicima najčešće potrebna pomoć i nemau mogućnost potražiti pomoć jer su vezani za bolničku postelju. Nadalje, zastupnici moraju biti dostupni i onim pacijentima koji nisu smješteni u bolničkim ustanovama te je potrebno imati regionalne urede u kojima će pomoć moći potražiti svi oni koji nisu smješteni u bolnicama. Povezanost i suradnja između zastupnika koji rade u bolnicama i onih koji rade u regionalnim uredima mora biti trajna i njihova umreženost na državnoj razini omogućuje ispravno detektiranje najvećih problema, ali oogućuje i najlakše iznalaženje ukupnih rješenja. Tako prikupljeni podaci, iskustva, prijedlozi rješenja trebaju biti u mogućnosti prezentirani zakonodavnoj i izvršnoj vlasti kako bi se rješenja mogla i provesti. U tu svrhu je potrebno imati jednu ovlaštenu i kompetentnu osobu na državnom nivou koja će biti zadužena isključivo za pitanja prava pacijenata i njihove zaštite. Poredi navedenog, preporuča se imati posebnu, neovisnu instituciju profesionalni neovisnih zastupnika prava pacijenata na tri razine: unutar stacionarnih zdravstvenih ustanova, regionalno i na državnom nivou.
Profesionalnost uključuje posebnu edukaciju te pripadajući zakonski okvir i licenciju za rad. Ovdje je za pomenuti kako smo u Hrvatskoj više puta pokušali razgovarati o međunarodno osmišljenim kurikulima za edukaciju upravo zastupnika prava pacijenata, a ranije u tekstu su nabrojena područja iz kojih sve treba imati kompetentna znanja
U konačnici, razvidno je kako i takve profesionalce treba moći kontrolirati, tako se nude rješenja kroz prijedloge načina za osiguravanje najveće moguće javnosti njihova rada te kroz aktivnu ulogu udruga građana, posebice udruge bolesnika, u nadzoru njihova rada. Ovime se omogućuje i jamči njihova neovisnost od drugih čimbenika u sustavu zdravstva, a to znači kako se time jamči njihova predanost upravo interesima pacijenata tamo gdje trenutno svi postojeći instituti osmišljeni u cilju zaštite prava pacijenata ulaze u sukob interesa sa samim interesima pacijenata.
U prijedlog Nacrta Zakona o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata, ugradili smo institut neovisnih zastupnika prava pacijenata u formi Agencije. Pri tom ne držimo kako nužno taj institut mora imati naziv Agencije, ali držimo kako nužno mora imati jamčenu neovisnost u radu i tri razine svojega djelovanja kako je to opisano u gornjem tekstu.
